Građani Zete često se žale da koncesionari iskorišćavaju pojam regulacija ili uređenje vodotoka kako bi vadili šljunak i pijesak iz rijeka za svoje potrebe. Kao dokaz nude sam pogled na Moraču koja je promijenila tok, rasula se, nestale su pojedine plaže, pećine isplivale iz vode, ribe je sve manje.... Nadležni se brane uvedenim moratorijumom na eksploataciju šljunka i čišćenjem zarad regulacije.
– Zakon o vodama definiše da se rječni nanosi mogu eksploatisati na lokalitetima na kojima se eksploatacijom doprinosi očuvanju ili poboljšanju vodnog režima, u obimu kojim se ne narušava vodni režim, stabilnost obala i prirodna ravnoteža vodnih i priobalnih ekosistema. U Crnoj Gori je 2017. godine uveden Moratorijum na eksploataciju rječnih nanosa. Cilj je bio uvođenje više reda u ovoj oblasti. Regulacijom ili uređenjem vodotoka i drugih voda, smatra se izgradnja i održavanje regulacionih objekata u koritu vodotoka i na vodnom dobru. Takođe, podrazumijeva se i održavanje stabilnosti obala i korita vodotoka i drugi radovi kojima se omogućava kontrolisani i neškodljivi tok vode, leda i nanosa, njihovo namjensko korišćenje i građenje i održavanje vodnih objekata i sistema različitih namjena – objašnjava Damir Gutić, direktor Uprave za vode.
Duž obale Morače brojna imanja su prodata za pristupne puteve, ali i kao potencijalni majdani šljunka. Gutić ističe da Upravi za vode nije poznato da li je i ko kupovao zemljište pored vodotoka, jer to nije u njihovoj nadležnosti.
Gutić kaže da su na projektu regulacije angažovane tri firme i to Cijevna komerc koja je prva potpisala ugovor, a kasnije i Bemaks i Beton Montenegro.
– Radovi su u najvećem procentu urađeni na dionici 1, gdje radi Cijevna komerc . To je i logično jer su oni ranije ušli u radove. Uvijek se potencira „vađenje šljunka” kao glavni proizvod ovih radova. To nije pravi pogled na stvari jer je izgradnja obaloutvrde svrha radova koja će obezbijediti zaštitu od poplava i sprečavanje nelegalnih upada u rijeku koji prave najveću štetu. Na višak materijala, koji izvođač iznese iz korita Morače, plaćaju uredno naknadu propisanu odlukom o visini naknada za materijal iz vodotoka. Ova naknada se usklađuje svake godine sa stopom rasta cijena tako da ona iznosi oko 3,12 eura po kubiku za prošlu godinu. Svi ugovori formulisani su sa javnim pravima i obavezama. Jedna od obaveza izvođača je da plaća naknadu za izvađeni materijal – rekao je Gutić.
Direktor Uprave za vode kaže da je poznato je da postoji nelegalna eksploatacija sa zemljišta koje nije definisano kao vodno.
– Koordinacioni tim za suzbijanje nelegalne eksploatacije materijala iz vodotoka i vodnog zemljišta prepoznao ovaj problem kao gorući i sa komunalnim službama Glavnog grada, krenulo se sa rješavanjem. Projekat regulacije započet je 2011. godine, kada se samo jedan privredni subjekt prijavio za radove na javno raspisanom oglasu. Oglas je ponovljen 2014. godine kada su se prijavila još dva izvođača. Dionice su podijeljene na način kako je to tehnički bilo moguće u skladu sa revidovanim projektom – ističe Gutić.
Damir Gutić navodi da postoje razne vrste pritisaka na naše rijeke koje pokušavaju da spriječe.
– Nelegalna eksploatacija materijala iz vodotoka, korišćenje rijeka kao deponija za otpad, izgradnja nelegalnih objekata su neki od njih. Uprava za vode zajedno sa drugim institucijama čija je to nadležnost, je odlučna da koristeći sve zakonske mehanizme unaprijedi stanje svih vodotoka. Za to je potrebna pomoć medija i javnosti kako bi se poboljšao naš odnos kao građana prema vodi kao opštem dobru – kazao je Gutić. A.D.

---